SAMO TRENUTAK, MOLIM!
19.08.2012., nedjelja
SREĆA JE RELATIVNA STVAR
|
Danima već ne funkcioniram normalno. Danima? Tjednima, mjesecima. Pokušavam se skupiti na hrpu koja je nekada bila ja, spoznati razlog i učiniti nešto po tom pitanju. Teško mi to polazi za rukom, a da ustvari ne znam pravog razloga. Jer ni u kom slučaju to se nije trebalo dogoditi. Jebote, u istoj sam fazi kao nekada. Davno nekada, nisam previše obraćao pozornost na bilo što oko mene ako mi nije donosilo zaborav ili zabavu. Koja je opet, barem privremeno vodila ka zaboravu. Čini mi se da je tada bilo lakše. Zabluda. Naučio sam da nema lakih stvari, odluka, postupaka, osoba... U međuvremenu, otkako sam to naučio, naravno na teži način, uspio sam postići nekoliko tzv. uspjeha u životu. Prestao sam se prepuštati zaboravu, zabavu sam sveo u društveno prihvatljive granice, postao sam u potpunosti odgovoran, prvenstveno prema okolini koja je na bilo koji način bila u vezi s mojim postupanjima. Ukratko, počeo sam misliti na potrebe i htijenja drugih i poduzimati aktivnosti koje će njih zadovoljiti. Sve u svemu, svi koji su imali veze samnom, bili su zadovoljni. Nekako usput, uvjerio sam samog sebe da sam i ja zadovoljan. Koji zajeb... Recimo da imaš dva piva. Daš nekome jedno od tih dva piva i on je, naravno zadovoljan. I sam si zadovoljan jer si učinio nekoga zadovoljnim i sretnim. Samo... sad imaš samo JEDNO pivo. I tu dolazi ono pitanje: da li moje zadovoljstvo i sreća uzrokovani time što sam učinio nekoga zadovoljnim i sretnim mogu ugasiti žeđ kao dva piva? Hoću li nakon napola ugašene žeđi i dalje biti zadovoljan i sretan? Ili ću se osjećati jadno i tupavo, prije svega žedno? A vjerovatnosti su uvijek protiv. Teško da će se naći netko da meni da jedno od svojih dva piva. Ili će se to dogoditi kada ja uopće neću biti žedan. Naravno, postoji mogućnost da se stvari dogode idealno. Ali u trenutku kada ostaneš sa samo jednim pivom, situacija je točno takva. Netko je sretan jer ima jedno pivo (a nije imao ništa), a ti si napola žedan. I navodno zadovoljan. Slično sam postupao neko vrijeme, sa pivom, i u hrpi drugih situacija (uključujući emocionalne) i možda je to razlog što se osjećam k'o zadnji idiot i što ne funkcioniram normalno. A navodno sam normalan i trebao bih znati procjeniti što je dobro a što ne. |
- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pokušaji izljeva rijetkih i kratkotrajnih tvorevina misaonog procesa?
MALO O MENI
Nema se tu što previše pričati. Otvoreni um u granicama tolerancije normalnog Homo Sapiensa. AKA ilitiga znan kao iGGy |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||